Ostaje mi to što se volimo

15.07.2019.

početak nečega

Vooooolim kad ljudi pišu ovdje, posebno ako redovno pišu. Svaki dan uđem više puta i čitam sve. To mi dođe kao nešto protiv stresa ili kad ne mogu da spavam. Bar ja sam počela pisati ovdje da bih izbacila iz sebe ono što osjećam, što je doosta pomagalo. Nakon toga je bilo još bolje jer sam shvatala da nisam jedina koja osjeća dosta toga, pa i kad sam jedina, tu su ipak bloggeri da daju savjet, samo te saslušaju ili šta god. Moj bivši momak i njegova djevojka su mi dooooooosta smučili ovo mjesto. Ma cijela ta veza je. Ali ono njegovo ponašanje nakon veze je najviše. I prošle godine i početkom ove je često bio grub prema meni i skoro prijetio, zbog mojih riječi ovdje. Sve vijeme sam pokušavala da budem što boljaaa, slušala to što govori, a dobijala opet grubost i silu. Tad sam još uvijek bila pod nekim uticajem, nisam htjela da išta loše bude između nas. Nemam pojma. Ali sam sad daaaaaaaleko od toga. Sad tek jasno vidim kakvo je to njegovo ponašanje bilo sve vrijeme. Samo sila i grubost. Kad mi je ta djevojka napisala da je takav bio i prema njoj, ja sam počela da plačem, zato što sam pomislila: Bože, nije samo do mene, nisam ja kriva. Time je ogroman teret pao sa mene. Nisam jednom doživjela od njega da se odvratno ponaša prema meni pa da dan poslije bude divan i govori da sam ja kriva, jer sam izazvala to, ja sam ga naljutila. Isto tako sam jaa bila kriva što on ima problema u vezi, ja sam kriva što oni prate šta ja pišem i što to utiče na njih. Ja nisam odgovorna ni za šta što druga osoba odluči da radi ili zaključi. To je ono, kriv si što si živ i što osjećaš ono što osjećaš. Neću više nikad da šutim da bih udovoljila nekome ko meni vrati silom i grubošću na bilo šta što uradim, a što nije po željama te osobe. Stvarno ne znam kako sam bila u vezi toliko dugo sa takvom osobom. Ne mogu se dovoljno načuditi. To govori o meni da sam jaka i glupa. Bila. A šta bi tek bilo da sam pisala realno? Da nisam ublažavala sve što mi je radio? Tad bi mi bacio bombu na kuću xd
Nije ni čudo što sam dva puta raskidala sa momkom, nakon te veze, nije čudo što mi je trebala cijela godina da se opustim u vezi. Nije čudo što i sad imam strah od totalnog puštanja kontrole. Samo što sam sad naučila da se borim s tim...
Nisam uopšte planirala da napišem sve ovo. Uopšteeeeeee. Ali ću sad da završim sa onim što sam krenula da pišem.
Nakon svega toga što se desilo, jedno što me drži na ovom mjestu su svi divni ljudi, čije blogove čitam. Puno učim od tih osoba, motivišu me stalno da budem bolja, jača, da se borim, da učim sve i svašta. Kad pogledam oko sebe u stvarnosti, skoro svi ljudi su slični, ali ovdje sam našla npr. toliko predivnih žena, drugačijih od svega što sam viđala oko sebe. Ne želim da toga nema u mom životu. I fkt volim kad ljudi pišu. Tad poželim i ja da pišem, ali onda imam osjećaj da moram napisati sve što sam osjećala od zadnjeg puta kad sam pisala, pa se to iskomplikuje i odustanem xd ode u neobjavljene postove. A osim toga, dosta je tu neke muke zbog onog što sam gore napisala. I sad mi evo dođe da obrišem taj dio posta. Ali ne želim. I to je bilo dio mog života, ne želim da ja krijem nešto što mi je uradio neko drugi. Ja za to nisam odgovorna, ne trebam ja da se stidim toga i da ne spominjem. Naravno da i ja griješim, nisam sveta, ali ono... Ugl. ta priča je svakako gotova, osim ako neko ne krene opet da pravi lažne profile da me prati, da me vrijeđa i sl.Ili čak sa pravog. Što meni nikako nije jasno, jer sam ja totalno nezanimljiva osoba. Ne vrijedim ja toga xd Ja samo ganjam mačke oko svoje kuće, čitam knjige, učim ponekad, previše razmišljam i eto. Nema tu šta ni da se prati, ni da se vrijeđa.

Htjela sam samo napisati da ovaj put neću pokušavati da napišem sve, nego ću krenuti od onog što mi je sad u glavi. Pa ću da nastavim od toga.

Stariji postovi