f



20.09.2018.

septembar ♥ #5

Moj momak i ja imamo u isto vrijeme toliko malo i toliko puno zajedničkog, da je smiješno. Baš kao što je teško zamisliti, teško je i objasniti. 
Imamo sve te razlike, ali se ne svađamo zbog njih. Možemo samo da se složimo da smo različiti i da ne želimo da mijenjamo ni ono drugo, ni sebe. Ali i pored toga uspijevamo biti presretni. Tako da ne znam eto.
Od početka nailaze periodi kad mislim da ćemo sigurno raskinuti, jer su razlike prevelike, ali smo ipak zajedno.
To me uuuuvijek podsjeti na jednu Ninu. Ona je rekla da prvo nije htjela ni da izađe s tim momkom, ali nekako jeste. Onda je mislila da neće biti ni dan u vezi, pa ni pet, pa su počeli brzo da žive zajedno. Tad je mislila da neće godinu izdržati zajedno. Vjenčali se i dobili dijete. Mislila je da neće dočekati pet godina zajedno. Dobiju drugo dijete. Sad ne misli da će dočekati zajedno desetu godišnjicu. A hoće. Vidi se koliko se vole, divni su, imaju divnu porodicu.
I tako se svaki put sjetim te priče, pa pomislim kako ćemo vjerovatno i mi tako.

Naše razlike su nastale zbog okruženja u kojima smo živjeli. To nam je savršeno jasno. Kao da smo u dubini isti. Isto reagujemo na neke situacije, pa kažemo iste stvari u isto vrijeme, on uradi nešto što bih voljela da uradi, bez da tražim, i ja isto za njega, na isti način rješavamo neke probleme, tok misli u nekim situacijama nam zna biti totalno isti... Kao da imamo istu podlogu, ali smo rasli u različitim sredinama, okruženi različitim ljudima, pa su tu nastale naše razlike. Od početka sam se brinula jer mi se nije sviđala nijedna osoba iz njegovog okruženja. Svi su totalno drugačiji od mene. (Tu ne mislim na drugačija zanimanja, da slušaju drugačiju vrstu muzike i sl, nego razmišljanje, djelovanje,... i to šta je njima ispravo, a meni nije) Ali ima stvari u njegovom svijetu, koje ja nemam, a sviđaju mi se. Imam ja neka razmišljanja, zbog svog svijeta, koja se njemu sviđaju, pa kaže da uči i shvata tek neke stvari. Nadopunjavamo se. Vjerovatno tu negdje nastane balans, pa smo toliko sretni zajedno.
...
To sam sve pisala, jer se zbog toga dešavaju situacije (ok, jedna jedina se desila xd) gdje bih od bilo koga drugog bila povrijeđena što to radi, i svi moji prijatelji isto misle.. (indirektno sam ispitala xd) Ali od njega ne mogu, kad kao da mu je mozak drugačije programiran i razumijem savršeno dobro zašto tako misli, zašto je to uradio. Ne ljutim se. Samo ne znam šta dalje. Kaže da će uraditi šta god, samo da budem mirna. Ali sam na granici između toga da razumijem ili da presijećem nešto. Ako pustim i razumijem, biće na moju štetu, to znam. Možda sam prestara da više puštam da se stvari dešavaju na moju štetu i da ja trpim :) 


Ova mi je najdraža ovih dana :)

***
Bila sam na kafi s njih dvije. Drago mi je, jer ih sad bolje razumijem, sve mi je jasno. Tako je to, odnosi s ljudima se mijenjaju s vremenom...
Sve tri smo imale duuuuuge prve veze, sve tri smo pravile slične greške u tim vezama. Sve tri smo imale veze poslije te prve veze. Tako da je bilo zanimljivo podijeliti iskustva, pričati o svemu. Nismo samo o tome pričale, na kraju smo 5-6 sati provele zajedno xd
Ali što se tiče tih veza... Pitale su me šta sad osjećam prema bivšem momku. Dobro se sjećaju da sam najbolje od sve tri podijela raskid, kad je već došlo do njeg. Rekla sam im da će mi uvijek biti drag. Mi jesmo imali lud odnos na kraju. Ali sad posebno vidim kakve smo greške pravili i zašto. Fkt nismo jedno za drugo. Još kad na to dodaš neiskustvo, prvu ozbiljnu vezu, nesigurnost, premalo slobodnog vremena. Puno je gore, nego što bi bilo bez toga. Bgm mislim da nikad ne postaneš imun na tu osobu. Posebno kad znaš da je dobra osoba, kad nemaš razloga da toj osobi želiš loše.
Kad mi je brat upoznao sadašnjeg momka, rekao je da je stvarno dobar, i da sam imala sreće sa momcima, jer je i moj bivši momak bio super osoba. (to nije sreća, to je biranje hahah, znam da biram ! :P) Rekao je i da ne ulazi u to što smo mi bili različiti, imali probleme itd, to je nešto drugo. Stvarno jeste.
Moj momak zna za strahove koje vučem iz prošle veze, pa mu bude krivo, malo se i ljuti što mi se sve to desilo. Ali nikad ne krivim bivšeg momka za to. Nije mi on namjerno loše učinio nikada, podjednako smo krivi, kriv je i život, i šta ja znam, svi su krivi :P
Rekla sam drugarici da želim da bude sretan, bilo bi taaako glupo kad mu ne bih htjela to da se zaljubi, da voli, da se oženi. To bi bilo čisto hranjenje ega.

Baš mi se sviđa ovaj post. Odavno nisam pisala ovako sve što mi je u srcu bez razmišljanja. Nadam se da neće biti problema zbog njega. Nijedna negativna misao nije vezana za njega. Stvarno sam sretna i želim svima da budu sretni. Možda moje ponašanje i razmišljanje nije još top haha, ali tačno vidim gdje napredujem, vidim kako se mijenjam, priznajem greške, tražim pomoć. Juče sam pročitala super citat o tome kako, ako želimo s nekim provesti cijeli život, moramo naučiti da praštamo toj osobi. Jer je to samo čovjek i griješit će. Svi ćemo griješiti i to nekad baš puuuuno. To je sve život. Tako je u svim odnosima. I prema roditeljima, braći, sestrama, prijateljima... Samo treba znati gdje je granica.


Selica K. treba što prije da dođe i pišeeee. Osim ako se nije ponovo preselila negdje :P

Stariji postovi