sweet surrender.

15.04.2021.

pola aprila

Wow. Kako prođe ovo.
Baš sam mislila da ću češće pisati... nisam se ni okrenula i prošlo je već pola mjeseca, a ja ni riječi.

Sergej Ćetković mi danas godi. Nekad u aprilu prije par godina sam bila na njegovom koncertu. Bilo bi preludo da je to bilo na ovaj dan, jer sam jutros poželjela da slušam Samo me zagrli, čim sam otvorila oči. A nije baš neka pjesma koja se sluša tako rano :D

Da vidimo šta sam ono poželjela da april donese, pa da napravimo presjek na polovini mjeseca :P

mnogo svjelosti, sunca - tmurno većinu vremena, ne sjećam se kad sam vidjela sunce
boja - tmurno... i one koje su tu ne dolaze do izražaja
mirisa cvijeća - e to sam maaalo osjetila na selu, mada je to više bio neki miris trave, cvijeća tamo još uvijek nema baš :)
šetnji - bar njih je bilo mnogoooooo. I to je priča za sebe. :)
vožnji bicikla - nažalost ne, ali to zato što su mi šetnje više godile, tako da je oki.

Napisala sam u tom postu da sam bila malo pala psihički. E pa, to stanje je trajalo cijelu prvu sedmicu aprila. Bila sam se zabrinula za sebe. Nisam imala volje ni za šta, samo sam spavala nakon posla, bez energije, bez ičega. Kasnije sam shvatila da je to bio pms :D Nisam bila ni tužna, samo sam bila ništa. Povukla sam se totalno u sebe itd...
Onda sam nekad počela i češće da izlazim, da šetam. Ne znam više ni reći da li mi šetnje gode totalno. Fizički da svakako. Psihički... dijelom da, jer mijenjam okolinu, zna biti lijepo vani itd, ali mi se često desi da što duže šetam, to se usamljenije osjećam. To mi se nikad prije nije dešavalo. Ili jeste? Hm. Uglavnom taj dio nije godio. Ali je ok. Jeer.. čudan neki period života. Ono wow uskoro ću imati 27, diplomirala sam, programiranje mi je posao, vozim, uskoro počinjemo praviti kuću, plus ovo je najduži period da nisam u vezi u zadnjih 7 godina. A i prije tih veza sam imala nju, bile smo nerazdvojne. Uvijek sam imala nekoga ko je bio veliki dio mog života, oslonac, nešto nešto. Sad sam sama, i... šta ja znam. U suštini godi, iako ima tih popratnih 'efekata', kao što je povremeni osjećaj usamljenosti. Sve je to ok. Sabiram, oduzimam, slažu se neke kockice. :)
Pokušavam jedan upit izvršiti već drugi dan. I nikako da krene. De, do kraja pisanja posta nek' se desi čudo :D
Ouuuuu, piše da je izvršen! Već! Plakat ću od srećeeeeee. Kakav emotional roller coaster na ovom poslu.

Idemo sad dalje sa programom posta, dok se drugi upit vrti :D Možda mi ovo pisanje donese još sreće.

Inače, ovo mi je šesti mjesec na poslu. Kako je tek to prošlo! A i dalje znam imati tremu pred sastanak ujutro :D Hajde, možda ne bih imala da je uživo, ali ovako kako ih ne vidim...
Možda ću sljedeće sedmice raditi iz kancelarije. E to se sad nadovezuje na onu cijelu priču od maloprije, o usamljenosti itd.
Aa to su moji kući. Otkako radim od kuće dosta sam bliža s njima. Tj. nekako smo se svi više zbližili. To mi godi. I ono, nisam sama, imam njih. :) Za vikend sam išla s njima na selo i bilo je taaaaako dobro. Sve vrijeme tamo sam imala osmijeh od uha do uha. Svaki put sve više istražujem i otkrivam nove puteve i svašta.
Do tamo smo išli preko Visočice, a na njoj ima još tonu snijega. Tek nadavno su pročistili da se može autom uopšte proći. Na tim mjestima gdje su čistili, snijeg pored puta zna biti i do tri metra. Nevjerovatan osjećaj prolaziti tim putem. Na jednom mjestu smo izašli i prošetali. To je tek wow. Ako se nakanim stavit ću neku sliku :)
Čak sam i ja vozila, ali ne tim dijelom gdje ima snijega okolo :)

Daa, kad sam krenula pisati o selu i istraživanju, sjetih se ovog jednog momka. Ugl. mi smo se počeli dopisivati još nekad u septembru. Preko smrtovnice njegove mame sam shvatila da su i oni iz istog sela. Tj. ne baš isto selo, nego... ne znam ni kako je to tamo podijeljeno. Kao da ima jedno selo i ono je podijeljeno na više malih. E to veliko nam je zajedničko. Čak smo u oktobru bili isti dan tamo, ali mu nisam htjela reći da sam tu, jer nisam bila spremna na to da ga upoznam uživo. Ja sam dugo vremena govorila da smo mi rođaci, i njemu i drugima. I sad svima govorim da ga gledam kao rođaka, da ne bi komplikovali :D
I izašli smo na kraju čak. Nekad pred kraj januara smo izašli dva puta. Poklonio mi je ružu, i sve je to bilo slatko, ali sam mu nakon drugog puta rekla da nisam za to trenutno, pa smo prestali da se viđamo, ali se još uvijek čujemo s vremena na vrijeme.
E sad bih voljela prošetati s njim tamo. Ali znam da bi to sve zakomplikovalo jer bi mislio da hoću nešto više...
Mislim da su moji mislili da će biti nešto tu. (btw upit se još uvijek vrti :D)

Onaj momak kojeg sam spominjala prije 500 miliona godina... Nije bilo gotovo onda kad sam napisala da mislim da jeste. Viđali smo se još nakon toga. Ne znam ni da li je sad gotovo.
U svakom slučaju, ono kako smo krenuli, e to jeste gotovo. Počeo je previše da razmišlja, da blokira sve i to je to. Ugl sve je to drugarski sad, jer imamo dosta toga zajedničkog. To je šta je, zabavno je kad se čujemo ili vidimo. Ali ništa duboko previše.

Inače, sa bivšim sam ok sad. Čujemo se, vidimo se, tu smo jedno za drugo. Ma sve u nekim granicama. Čak mi je bezveze da pišem bivši. Zvat ćemo ga A. od sad. Jako kreativno :D Inače, ja sam na početku veze dosta razmišljala o tome kako bih ga zvala kad pišem o njemu ovdje. I nikad nisam ništa smislila. Bilo mi je lahko za onog momka prije njega, jer je on već odabrao sebi ime, pa je bio i John Watson kasnije :D A ja bila Mary Watson hehe. S njim sam i bila na onom koncertu Sergeja Ćetkovića. Fun fact, tad smo bili čak raskinuli, ali smo ipak otišli zajedno na taj koncert :D (bio je divan, vodio me, jer je znao koliko sam to htjela) Pa smo se uskoro pomirili, i onda opet raskinuli u septembru.

Jesam se raspisala. Vidi se da ne pričam mnogo s ljudima inače :D
Sinoć sam se vidjela s dvije rodice prvi put nakon mjesec i po. Bilo mi je čudno na početku, jer jedva da smo i pričale u međuvremenu. Ko zna šta su mi sve zamjerile, šta sam im sve skrivila za to vrijeme :D Do kraja je već bilo fino. Mada, razlog našeg sastajanja je bila kupovina poklona za ovu nam najmlađu, koja puni 18 u subotu. Mogla bih se sad raspisati o tome koliko se staro osjećam zbog tog njenog rođendana... Ali neću. Umjesto toga ću napisati da sam odlučila da se 95% vraćam na fax na jesen. I prije sam razmišljala, vagala, svi govorili da nema smisla... Ali sam prije sedmicu-dvije odlučila. Da sebi malo zagrocam zivot, previše sam sretna sad :P

Mogla bih napraviti neki post u fazonu favorita sa yt :D Našla sam neke recepte i proizvode koje baš volim i od kojih imam koristii.
Aaaaaali odoh sad. Upit se vrti još uvijek, valjda se nešto desi u narednih 35 minuta haha.

Thanks for coming to my TED talk hahah. ♥