sweet surrender.

19.11.2019.

blender part 2561561+1

untitled

To je moja beba 😭
Nije ovo ni približno onome kako će izgledati na kraju, u ovom rendanju nema ni svjetla, ni sjena, ni materijala, tekstura itd. Aliiiii se vidi model. Na kojem isto ima još podosta posla.
Zato odoh da radim. :D

Samo sam sretna zato što je ovo bio prvi put da rendaaam, da vidim ovakvu sliku, bez linija i svega ostalog.
Ne znam da li je stvarno tako, ali ja uvijek osjećam da mi za sve treba više vremena nego drugim ljudima... znam da sam možda i previše vremena na ovo potrošila u odnosu na druge. MISLIM. Ali nema veze, sad mi je već svejedno, radit ću koliko god treba, samo da završim sve što trebam, da dobijem bodove, upišem ocjene i diplomiram aBd.

Ova 2-3 dana sam se mučila, nije mi se nikako radilo. Jer se uvijek čini kao da radim stalno i dosta toga uradim, a lista onoga što mi je ostalo ipak raste. (raste zato što završavam krupne stvari pa prelazim na sitnice i otkrivam nove koje treba uraditi) (napomena za mene da sad pustim sitnice, da radim ovo što je važnoo, što će donijeti bodove, ako bih sve radila ne bih stigla niiiišta za druge predmete za ispite, i kakve koristi onda što imam savršenu ogradu koja se jedva i vidiiii?? a otišli sati na nju. eto, dogovoreno.)  Još smo u subotu izašli, bili smo duugo (ako su 4 sataa dugo xd) zajedno, ne sjećam se kad sam se toliko ismijala i tako osjećala... (u zadnje vrijeme ili smo bili s drugim ljudima ili se kratko viđali) Zbog tog izlaska mi se nije vraćalo ponovo u svakodnevnicu. Još su mi izašli novi zadaci iz drugog predmeta, i ispiti se bliže... Kako sve stićiiiiiiiiiiii?
Eto od tog dana se nismo ni vidjeli i fali fali fali ponovo. Nisam tužna. Osjećam i ovako svu ljubav i sretna sam. Samo što je šteta što imam takvog momka, koji takoo grli, a ne mogu to da vidim i osjetim.

Odoh raditi. A samo bih gledala filmove...


Noviji postovi | Stariji postovi