f



15.11.2017.

*

Radila sam nalaze i sve je još gore nego u augustu. Koliko samo zvjezdica ima na nalazu xd Više ima stvari koje su loše, nego dobre.
Opet, opet i opet se osjećam neopisivo jadno. Osjećam se kao da ja nešto krivo radim. A ne radim. To nije do mene... Jela sam i pila svaaašta za to glupo željezo, ali ono opadaaa. Sutra ću doktorici, pa ćemo vidjeti šta dalje. Samo bolnice i bolnice.

Imam u sobi jedno malo, plavo čudo. Ima sedam godina i kaže da će biti nastavnik matematike. Zna tablicu množenja, a učit će je u školi tek sljedeće godine.
Počeo je stalno da mi dolazi. Igramo se, pišemo, crtamo, računamo, gledamo yt.
Prije dva dana je došao, ja mu otvorila vrata. Otišao u sobu, legao i zaspao. Svi su ga tražili, niko nije znao gdje je haha. Baš su se zabrinuli. Zvali su i moje čak, a oni rekli da nije tuuu. Nisu ga ni vidjeli.
Jutros je došao sa sveskom, pernicom i loptom. I još je tu. Nosi šorc i dres ii niko ga ne može nagovoriti da se obuče. Ne možeš ga nagovoriti ni da jede povrće. A njegovi više i ne pokušavaju ništa. Jedino me to ljutiii. Ali ja na to ne mogu da utičem.

Odoh odoh, igramo se ko koga bolje zna hahah.



***


Noviji postovi | Stariji postovi