Don't be like the rest of them,
darling

08.01.2019.

svašta.

Napisala sam već dva velika posta, ali nikako da nešto i objavim stvarno. Sad knjiga ispred mene prevrnuta (knjiga Programski jezici i prevodioci) xd otvoren dokument sa primjerom ispita... poslan mail profesoru da vidim gdje ću mu, kad, kako poslati seminarski. Jure mi pjevaaaaa. Pijem čaj.
31.12. sam dobila temperaturu i trajala je par dana opet... eto kako sam dočekala ng xd tresla se ispod sto slojeva odjeće i deka. Ali su se zato moji i A. upoznaaali napokon. Bilo je pravo fino. Drago mi je što smo to riješili. Iskreno, prije mi nikako nije bilo do toga... Nakon tri i po godine veze, gdje su moji baš voljeli tog momka, pa se sve samo završilo... Nisu ni oni bili raspoloženi za sve to ispočetka, a pod oni mislim na mamu zapravo xd Baš se veže, kao i ja. ALiiii naravno da će sad da zavoli A. Nemoguće da ga ne voli hihihi.
Što se tiče bivšeg prošle godine sam samo htjela da imamo ok odnos, kakav bi trebali imati ljudi koji su se nekada voljeli i bili najbolji prijatelji, ali su postali vremenom svjesni da to nije to... pa imaju poštovanja jedno prema drugom, zbog svega toga. Ali to nikakooo nije moglo uspjeti, zbog razlike u našim osjećajima. On je dugo dugo bio spreman da se vratimo na staro, a ja... Ja bih poludjela da se to desilo xd i ovako sam se duže od godine vadila iz toga gdje me psihički ostavila naša veza. Zadnji put smo pričali u decembru i to je bilo ono kako sam zamišljala naš odnos nakon raskida. Eto tih nekih par sedmica je bilo tako. To hoću da pamtim od svega što je bilo s njim prošle godine. Opet sam glupa, jer time zaboravljam na sve negativno, na njegove dječije postupke. Ali to svakako nije bitno jer smo, što se mene tiče, završili ovaj put stvarno sa svim. Trudila sam se prošle godine i to je to od mene. Isto tako je bilo i dok smo bili u vezi, trudila sam se da bude kako treba, ali kad sam odustala to je bilo to, dok je on nastavio da želi nemoguće. Znam da će on opet da se javi kad mu bude loše u vezi ili slično. Uvijek je takav. Glupo je blokirati nekoga godinu dana na svemu, a čitati blog. A sama sam kriva, jer sam ga ja birala i ja sam birala da se tudim poslije raskida da imamo ok odnos. Bog zna šta bi rekao za mene da sam ga samo blokirala iz svog života i nastavila dalje. Bila bih najgora na svijetu. I tako samo traži negativno u svemu.
Eto izbacila sam to iz sebe. Gotovo je. Imam negdje poruku koju mi je poslao prije par sedmica, o tome koliko divnog imam u sebi... to ću da pamtim.
Baš mi bude krivo zbog svega toga, posebno kad se sjetim koliko su ga moji voljeli, kakvi su bili prema njemu, kad se sjetim šta smo sve prošli zajedno... a najvišee kad vidim kakav odnos ima bivša mog brata sa svima nama i njena porodica sa našom isto. Da nema toga možda bih već davno prihvatila sve kako jeste, a ovako mi je uvijek bilo žao što on ne može biti čovjek, nego je dijete od 32 godine. Ja sam još gora što sam i pokušavala poslije svega što je bilo u vezi.
Ne znam kad me postalo strah pisati ovakve postove. Sad bih ga najradije u neobjavljene, ali neka ga. Moram objaviti xd glupo je da me toga strah.
Previše se brinem oko svega, otkako se desilo sve sa babom. Nivo anksioznosti je... pfff. Zato i pišem sve to o bivšem. Kad nešto napišem, pustim to u svemir xd iako to što sam nešto napisala ne mijenja stvarnost. Sve je tako kako jeste i to je to.
Još nešto što sam samo jednom ili dva puta rekla. Babo ima cirozu jetre. Doktori su toliko čudni, da nisam ni sigurna da je ima. Niko ništa ne zna. Ali eto. Tek sam se sad izvukla iz nekog stanja u koje me poslalo ono jutro kad mu je pozlilo, a poslije i onaj otpusni list i nalazi... samo me mama brine.  Ona se za sve brine, sve vrijeme... Ona bi sebe rastrzala najradije na sve strane pa da uradi sve umjesto svih osoba. Nikad ništa ne bi tražila. Ja joj pomažem koliko mogu, ali sigurno bih više pomagala kad bi mi tražila nešto, jer ne mogu stalno da joj čitam misli i da razmišljam šta mogu da uradim. Ne znam šta hoće, šta planira, šta bi voljela... Ja njoj i rečenice dovršavam i misli čitam, eto koliko se trudim da shvatim šta hoće i kako da joj olakšam. A Bgm joj ne olakšavam koliko bih mogla.

Zbog A. je sve ovo podnošljivije. Kad sam s njim... Kao da nisam na istom svijetu više. Oduvijek znam da mi ga je Bog poslao. Samo što nije bilo jednostavno... taj naš put nije bio jednostavan. ALi je vrijedilo i plače mi se kad god pišem o tomee. Vjerovatno zato i ne pišem o nama xd Ne znam kako će dalje da se razvije naš odnos, ali ovako kako je sad... Hoću život s njim... Nikad nisam osjetila ovo što osjećam s njim. Tu stabilnost. I još toliko togaaaaaaa. Koliko divno biće imam pored sebe. Šta god da napišem malo je. Nema šanse da mogu opisati šta sve imamo nas dvoje. A vrijeme mi je i za spavanje xd  "... ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti..." Eto tako. ♥

Noviji postovi | Stariji postovi