bla bla bla

Ponekad mi na poslu dođe navala misli, ideja, veliko rješenje problema… pa otvorim notepad i otipkam… kao pseudokod, ali riječima koje se koriste kad prepričavaš trač. Ni nalik na nešto pro. Realno nikakav moj kod ne izgleda kao pro. Ali je djelima pro 😛
Šta sam sve uradila za ove dvije sedmice, pa joj.

To sam i napisala zato što sam sad imala 3 stvari o kojima sam htjela pisati, pa rekoh daj da prvo na početku napišem koje su to sve, jer ću ih zaboraviti ako budem jednu po jednu. I sad se sjećam samo jedne… Dvije. Ok. Jedna je vezana za Njemačku, druga za ljude u okolini firme.

Stvarno vjerujem da neke stvari prizovemo. Posebno se meni to dešava. Tj ne znam kako je drugima, jer… nisam ni u čijoj tuđoj koži 😀 Ali evo… ovih dana stalno razmišljam o tome kako mi se putuje negdje. Sanjarim bukvalno o tome dok vozim, dok radim… Maloprije dođe strina i kaže: moram se vratiti na par dana u Njemačku u junu, idem avionom, mogla si sa mnom. Baš me strah aviona, ali želim. Iskočila bih iz kože koliko želim. Trebala sam u Njemačku u septembru, prije početka faxa. Ali sam bila premorena od putovanja, pa sam bila bolesna, pa korona… Možda je sad pravo vrijeme.

Ne znam kako, ali stvarno privlačim ljude u zadnje vrijeme. Gdje god krenem ljudi se raspričaju sa mnom, pozdravljaju, upoznaju… celebrity 😀
Svako jutro se patim s parkingom… nemoguće ga naći. Vrtim se sto godina, čekam da neko ode, uvaljujem se gdje mogu… A fazon je što još nisam dobra u parkiranju. Ono, ok sam, ali može puno bolje. I tako neki dan dođe čovjek i govori mi šta ću. Iako sam znala, ali jbg spora. Kad sam završila maše, osmijeh od uha do uha. Dan poslije – mjesto blizu tog, malo više zavučeno… Našla mjesto, sva sretna… Opet ja svojim tempom 😀 Kad auto iza mene, dvoje ljudi mi maše, opet osmijeh od uha do uha. Kad sam parkirala, izlazi žena, prilazi mi. Kaže došla da se pozdravi. Kontam, zamijenila me s nekim. Ali ne. To je bila žena čovjeka od dana prije. Radi tu blizu, pita me jel ja radim tu, gdje radim. Sva nasmijana, fina 😀 (pokrivena)
Ali kakav je to mozak, odmah kontam: nešto nije ok. Otet će me hahaha. Samo zato što su ljudi fini, sumnjivi su.
Kao danas, dva puta lik započinje priču sa mnom iz čista mira. Prepala se. A dobro, on jeste bio creepy, njih dvoje nisu.
O, a hit je žena koja radi na spratu ispod našeg. Ima svoj salon, sama tu radi. Svaki put kad prođem, najsrdačnije na svijetu se pozdravi i nasmije. Neki dan sam rekla, ako mi dosadi programiranje, pitat ću je da me zaposli. Svakako u zadnje vrijeme volim da se igram s kosom ponovo. Nekad sam mami stalno pravila razne frizure, vježbala se, igrala, osim toga, znam biti precizna kad treba, brzo učim, kreativna sam… Šta joj više treba 😀 Naiđem nekad ona pijucka kafu, sama ili s mušterijom, lakira nokte… Kontam – to je život koji želim. Ali ozbiljno. Išla neki dan na oblikovanje i farbanje obrva – uživala sam. Trajalo je 20ak min, ali sam dušu odmorila. Samo kontam šta ću sljedeće. A kad sam radila svilene trepavice… pa ležiš sat i po. Baš uživam u tim laganim stvarima. Pa kino, pa biciklo kroz prirodu, pogled na zalazak sunca. Izlet kod nekog potočića. Volim tradicije. ESC je primjer. Već sam cijeli dan sretna što je sutra finale. I biću opet sretna sutra cijeli dan. Imam tog rođaka, s kojim idem u kino najčešće, koji to prati isto kao i ja. Obavezno idu poruke pred finale: ko će pobijediti? Još od prije neta, kad smo smsove slali. Prošle godine išli u kino nekad na ljeto… Njegova rodica, on i ja. I puštali pjesme sa esca u autu 🙂 kontam- moji ljudi. Voljela bih da sam bliža s njih dvoje… Možda bih se trebala potruditi. Kad god smo išli negdje, bilo mi je vrh. Eto napomene. Potruditi se više oko tog odnosa.
Imam još jednog druga iz srednje, koji voli esc. Zajedno smo učili njemački. Jednom mi posudio svesku iz nekog predmeta, ja mu je vratila na vrijeme… on se šokirao što je neko tako odgovoran 😀 To nikad u životu neću zaboraviti.

Radio pjesma sedmice:

2 thoughts on “bla bla bla

Komentariši