“Ne bih hteo puno da frojdisem, ali znas, ti losi momenti nas prate kao kolona na auto-putu. Dok sibas, ne mogu ti nista, ali ih se nakupi, vuku se za tobom kao krokodilski rep, i samo cekaju da usporis. I kad to ucinis, gotov si, pregaze te. Svi odjednom. Ali onda protutnje. Odu. I nemoj da juris za njima, pokusavajuci da ih obidjes, kao sto sam ja ucinio. To ne moze. Smanji gas, preuzmi kontrolu, vrati se u svoj ritam. Idemo dalje…”

Tačno je, sve je prošlo, sad je sve ok… Sve osim mene.
Ali biću i ja.
Rekoh ja, još prije nekoliko mjeseci – gadna godina.

t! $| 5\/3 $*|*0 \//\|_,/\. ()|<?

Ovo stoji odavno neobjavljeno…

Imam tu jednu osušenu ružu 🙂 Koju čuvam punooo. Na polici je imala svoje mjesto, ali sad je haotično u mojoj sobi pa me stalno strah da će joj se nešto desiti. A postoji i priča vezana za ružu 🙂
22. decembra 2021.
Bila ja na poslu… telefon mi zvonio više puta. Nepoznat broj. A takvima se ne javljam… Ukucam broj na viber, kad prezime kao ovog mog kolege. Pitam ga je li neko njegov, kaže nije. Pa odlučim da i dalje ignorišem pozive. Uskoro su svi (s našeg odjela) otišli na pauzu, osim kolegice i mene. Mi u kuhinji spremamo se da jedemo… Kad neko zvoni… A ulazna vrata su odmah pored kuhinje… Ne znam da li smo mi isto otišle do vrata na zvono ili je mene zvao kolega koji je otvorio, pa smo zato došle… Uglavnom znam da mi daje momak kesu i govori da je za mene dostava. Ja mu u šoku govorim: nije za mene. Oni svi: jeste. Hahaha. Spustila sam kesu odmah tu na komodu pored vrata i stajala u šoku, a kolegica krenula da rovi po kesi 😀 Tu je bila korpica sa cvijećem, majica i bajadera.
U toj majici sam i sinoć spavala, korpica mi je ovdje na stolu (biće na polici!), držim u njoj neke kreme, sprejeve i sl. A izvukla sam jednu ružu iz tog cvijeća i osušila 🙂

2 Comments Write a comment

Leave a Comment