Šta znam trenutno o Evroviziji… pregledala Sanremo. Navijala da pobijede Ultimo ili Mr Rain… ili Elodie. Nisam Ultima očekivala, pa me baš obradovao. Ali nije pjesma bila za ESC :/ Došao je samo da promoviše novi album. Lik koji je pobijedio je, kako sam kasnije skontala, prestavljao Italiju već 2013. Znači tačno deset godina. Ja ga se ne sjećam…
Dora je bila istu noć, kad i finale Sanrema. Tako da mi je prošla ispod radara. Ali sam pjesme čula već prije. I nijedna nije TO. Divlji vjetre je bila top pjesma i tako mi je žao što je fulio Kedžo tu godinu. Ova ove godine je kofol trebala biti na evropskom nivou, ali ništa od toga. Prazna pjesma, ništa novo. Možda bi uspjela prije 15 godina. Ako i tad… Tako da me nije mnogo pogodilo što nije pobijedio. Što me ne sprječava da ga i dalje volimmmm:
On i Jure, na njih ću uvijek biti slaba.
Čujem da je Loreen na Melodifestivalen. I da vjeruju već da će donijeti ESC ponovo u Švedsku. Hm. Ne želim još da slušam pjesmu… Daleko je maj.
Što se tiče Srbije, čula sam pjesme i par bih mogla slušati ponekad usput, ali ništa za Liverpool.
Valjda je to to.
Dalje. Oskar.
Pregledala:
– All Quiet on the Western Front
– The Banshees of Inisherin
– Elvis
– Tár
– Top Gun 2 (kino)
– The Fabelmans (gledam sad, pauzirala na pola)
i 40 minuta EEAaO i ne znam da li ću se tjerati da ga pregledam do kraja.
The Banshees of Inisherin mi je favorit za sve. Nikad neću zaboraviti taj film, definitivno. I već sam ga svima preporučila. Kolega pregledao, svidio mu se, sviđao i on drugim ljudima za njega. To je samo ukratko i neću stati samo na ovim filmovima, ali eto… Za sad.
Ovo je prva godina od korone, da sam pregledala ovoliko filmova. Prošle sam dva, pretprošle možda nijedan. Prekinula sam svoju tradiciju. Ali nastavljam 🙂
Ne znam da li sam pisala o tome, da sam sebi dala izazov da pročitam ove godine 12 knjiga. Svaki mjesec po jednu. Pročitala sam dvije za sad. The Alice Network i Profesorova tašna. Danas sam razmišljala o tome koja bi mogla biti sljedeća… I evo sad odlučih da će biti neki Japanac.
Od ponedjeljka kreće novi semestar. Odlučila sam se za par predmeta… Da se njima posvetim, pa ćemo vidjeti kako će ići… Operaciona istraživanja, računarska geometrija i numerička grafika i animacija. Birala sam predmete koji nemaju timski rad, niti 50 dijelova projekata potrebnih za ocjenu. Ok, NGA ima veliki projekat + projekat koji se radi na vježbama, ali su parcijale lagane. A RG isto ima zadatke koji se rade na labu + na tutorijalima + zadaće + ispite težine kao sve to. Ali me zanima, to mi je blisko.
Što se posla tiče. Mnogo sam umorna. Bila je super stvar to što sam dosta sitnih stvari prebacila na druge ljude. To je bilo olakšanje. Ok, neke i ne mnogo sitne. To mi je dalo priliku da sve posvetim onome čemu trebam da se posvetim. Ali sam sad toliko duboko ušla u sve novo, da imam taskove na sve strane. Radim za dvije države, na više kantona,… A ove dvije sedmice su me i sinusi patili. Na škrge disala… tako da sam se još više umarala. Da ne pričamo o tome kako je ovo firma u kojoj se sve dešava stalno. Naši sistemi se koriste neprestano i mnogo. Ako neko ne dolazi meni, dolazi kolegama. Naša kancelarija je najprometnija, najviše hodanja, priče, traženja… Umori to s ljudima. A moj posao je daleko od samo pisanja koda. Ima milion stvari na koje moraš misliti.
Nije meni loše. Samo sam umorna. Planirala sam uzeti četvrtak i petak, pa spojiti pet dana. Godilo bi… Vidjet ćemo 🙂
Mali izvještaj 🙂 Dosta za danas.