Večeras mnogo hladnije, ne vidi se niti jedna zvijezda… u prijevodu – teleskop nocas skuplja prašinu.
Dok me nije bilo na poslu, stigao mi je novi laptop. Vjerovatno najbolji kojeg sam imala do sad. Vjerovatno će ponedjeljak proći u prelaženju sa starog na taj… Žao mi servera za koje imam sačuvane pristupne podatke. Jedan od najboljih osjećaja je kad ti neko kaže: hajde probaj ovaj server. Tebi nepoznat, ali hop – imaš adresu sačuvanu nekako. Pomoliš se i klikneš, kad ne traži nikakve podatke, samo se remote-a. Eto toga mi žao i strah me da će mi neki kod ostati na random lokalnom branchu. Ali bit će to ok 🙂 Čak se radujem.
Ovaj svoj laptop bih trebala odnijeti da mu srede bateriju.
Trebam otići do krojačice po stvari… trebala doći prošli petak, ali se razbolim i… sad se samo nadam da nije sve bacila.
Trebam sijalicu na autu zamijeniti. (reći bratu da to sredi)
Trebam odlučiti da li ću raditi kanu za Bajram ili ne. I to što prije…. Toliko sam se radovala tome, ali kako se desilo ovo… A dizajn, koji sam planirala, .. tako je divan i obje bih ruke radila, što do sad nisam nikad.
Znam da ima stvari koje zaboravljam…
Čitam Anđelovu igru. To je primjer situacije gdje knjiga nađe tebe, a ne ti nju. Otišla u biblioteku dvoumeći se između dvije totalno drugačije knjige… Kad ona ispred njihovog stola, na zadnjoj polici. Pitam ih koja je prva u serijalu, jer sam zaboravila, a nije mi se tražilo… Kažu ma ona je, ali svakako nije bitno kojim se redoslijedom čita. Na vrhu jezika mi bila Sjena vjetra, aliiii nisam se sjetila i uzeh Anđelovu igru. Svakako je radnja ove prije radnje iz Sjene, tako da mislim da će biti ok. A kupila sam nedavno Blank. I nju jedva čekam početi, ali ove knjige iz biblioteke se uvijek uvuku prije, jer ipak imaš neki rok. A imam osjećaj ako jednom samo vratim knjigu i ne uzmem ništa novo, da će mi biti mrsko ponovo otići i da ću se ulijeniti sa čitanjem 🙁