Misli pred petak

Maloprije sam skontala da sam pregledala skoro svaki Nolanov film. Wow. I svaki bih opet gledala odmah sad. On je režiser za mene. (I zato što je dao Robertu Pattinsonu glavnu ulogu). Wow sad vidim tu vezu. Nolan -> Batman, Pattinson -> Batman 🙂 Što se mene tiče, više bih voljela da Robert sad glumi u nečemu drugom, nego u nastavku Batmana.

Danas mi tetka mnogo fali. Pms i svašta nešto mi se skupilo… usput sam nailazila na slike kako sam se selila na novi mobitel. A i druga tetka je objavila slike nedavno. Svaki put kad pomislim na nju, pomislim: njoj je sad ljepše nego ikad, nama je teško… Srce me boli koliko fali. Naiđu periodi kad je sve ok, normalno. Onda opet nešto okine sjećanja i sjećanja. Ne mogu zamisliti kako je mami… A nikad joj nisam rekla da mislim, da mi fali… Želim to uraditi ovih dana. I hoću za vikend da odem vidjeti malog A. ❤️

Kaže (piše) mi danas bivši kolega da se duže selim s jednog na drugi mobitel, nego što se on selio na novi laptop. Selidba je trajala od petka do sinoć. Voljela sam onaj mobitel. Mislim da je prvi kojeg sam sama platila. Nije imao manu, osim što mi notifikacije često nisu dolazile haha. I još par njih haha. Ali ok. Nadam se da će i ovaj isto slušati. 🙂 Taj kolega kad je otišao, slomio je srca haha. ? To mi je bio jedan od najvećih šokova. Svaki dan smo pričali (kao dobri drugovi) i nikad nije ni spomenuo da bi mogao ići. Čak smo znali nekad do auta, nas troje, da se igramo: ko će sljedeći otići. Njega nikad nismo nabrojali. A takav je tip, tih, mnogo toga drži u sebi. Slični smo po tome. S druge strane nikad nisam upoznala nekoga ko može tako ozbiljno da kaže nešto neistinito. Ono kao: jeste vidjeli da je neko u mali napisao to i to. Uvijek u cilju izazivanja srčanog hahah. Jedna kolegica je milion puta rekla da bi mogao hladno ubiti čovjeka. Lik ima takvo oko i osjećaj za fotografiju, za bilješke, sa dizajn, za trgovinu ?… Oboje volimo filmove i stalno smo pričali o njima. Ali fakat skoro na dnevnoj bazi. Mnogo sam sretna što ga znam i želim ga uvijek znati i družiti se s njim. Kad je prešao u drugu firmu, rekao mi je da je neko od naših bivših kolega isto tamo… I da je rekao da mu je sa mnom bilo super raditi. Kako mi je to bilo kul. Taj momak je radio ovdje 10 godina.. i da baš za mene kaže to, a radili smo zajedno možda pola godine i to online… O njegovom otkazu sam čak i pisala, prije malo više od dvije godine.

Šta sam još htjela reći…

Nešto što me pogađa u živac… kad se u našim grupama ljudi progone zato što objavljuju anonimno. U dvije sam naše grupe, u xy stranih. I tamo nikad nisam vidjela da se neko zbog toga ruži ili izvinjava. Ali nikad. A kod nas… Posebno onaj truhli PWF. Ima nekad korisne info i akcije humanitarnog tipa, to je super i zato sam još tu. Ali koliko osuđivanja, koliko glupih pitanja, koliko besposličarki… Nervira me što čitam ikako, a opet čitam… Ali eto to za anonimne posebno.

p.s. (svaka čast!)