bgs

Ponovo samo nju slušam, ali kad mi ova pjesma toliko godiii. Cijeli evermore.

Ostalo mi 8 dana (starog) godišnjeg. Uzela tri dana ove sedmice… Dali mi task u petak, dva sata pred kraj radnog vremena (i početka mini godišnjeg). Dio u petak završila, dio danas. Niko nije ni testirao naravno. Ne trebaju mi se obraćati ako nešto bude trebalo ispraviti.

U petak mi se upalili sinusi, i još me drži. Nemam snage da komuniciram s ljudima. Danas trebala na masažu, vrat me zeza… I zaboravila… Kad sam vidjela poziv, šokirala sam se. Baš mi krivo bilo, inače ne zaboravljam tako, jer svaki dan sve prelazim u glavi po 50 puta, i uvijek 5 dana unaprijed mislim i mislim i mislim. Dva dana bolesna i odmah popustim xd Svejedno sam morala otići da platim. Jedini izlazak iz kuće ovog vikenda.

Nisam još završila Addie LaRue. Ne znam, očekivala sam više 🙁 Ove godine baš nemam previše sreće s knjigama. Sve se oduže previše u nekim dijelovima ili se dese tri stvari u 400 stranica. Prva je i dalje najbolja. Jedina prava petica. The Secret History.

Neki dan video o tome koliko su ljudi uštedjeli korištenjem gradske biblioteke… Rekoh da vidim koliko sam ja. Od 2020. malo preko 1000KM. Nije loše, nisam to očekivala 🙂 imala sam tu godinu bez članstva doduše, i dvije godine krize, kad skoro ništa nisam pročitala.

Prvi put sam se učlanila između drugog i trećeg razreda, kad smo trebali preko raspusta pročitati par knjiga. Sjećam se kad me žena prvi put pitala šta volim da čitam, a ja kontam: ovdje sam samo zbog škole, zato što moram… Ali rekoh hajde daj mi nešto. Dala mi je Šopingholičarku. Otvorila je u busu, na putu do kuće, čisto iz znatiželje. Inače sam mislila, nema šanse da ću to dotaći. I nisam mogla prestatiiiiiii.

U mojoj blizini nije bilo biblioteke (nema ni sad), pa sam išla na bus pa tramvaj pa 5 hiljada stepenica. Ili sam peglala babu da me vozi. Ugl od tad je krenulo. Kasnije sam našla neku grupu na fb, pa sam skidala knjige i čitala, pa onaj forum itd. Ali biblioteka je uvijek bila glavna.

Kad sam bila manja, voljela sam da čitam. Obožavala sam lektire. Orlovi rano lete. Uh. Voljela sam i da pišem. Kad je došla na red Ruža, do kraja sam se zaljubila u knjige. I zbog nje sam prvi put otišla sama u školsku biblioteku. Iako sam bila prestidna za to. Prvi izlet u Travnik je bio događaj u mom životu. Sve vrijeme sam bila u oblacima. I nikad nisam prestala voljeti taj grad. Poslije Sarajeva i Konjica, ima najveće mjesto u mom srcu. Kad sam čitala Nurinu autobiografiju, tek tad sam saznala da smo išle i u istu osnovnu. Baš onu u kojoj sam tražila Čekajući Tahira u biblioteci.

Ugl prva dva razreda srednje su sklonila u stranu tu moju ljubav, pa se vratila s gradskom, a kasnije pojačala s Mešom, Stepskim vukom i svim tim ostalim knjigama iz škole.

Ne znam kad sam prestala biti član, valjda zbog faxa. Ali 2020. mi je Neko na Vilsu dao knjigu Tri posleratna druga sa potvrdom za uplaćeno članstvo unutra (zato što kartica nije bila još gotova). Tad sam išla na Grbavicu i još mogu osjetiti koliko mi je lijepo bilo svaki put šetati Vilsom sa novim knjigama… To uzbuđenje kad te čeka nešto novo. Za to sam mu uvijek zahvalna ❤️ (kao i za milion drugih stvari)

Kad sam počela raditi, prebacila sam se u centralno odjeljenje, jer mi je najbliže. Bar svake dvije sedmice sam tamo, i koliko god knjiga kupila, obavezno mjesečno pročitam 2-3 iz biblioteke. Posebna čar. Sad me žene tamo već znaju 🥰 Backman mi je postao jedan od najdražih pisaca, a ne posjedujem njegove knjige. Sve sam pročitala iz biblioteke. Ali planiram aBd za rođendan sebi pokloniti sve odjednom.

Sad imam Čuvaj se Edina Krehića, godinama mi je na listi. A našla sam je na policama prošli put (potpisanu). To je ta čar ✨