maj ✨

Petkom završavam ranije s poslom, što znači da sam kući neko vrijeme sama, u tišini. Obično se istuširam, skinem šminku i spavam. Nekad ovako ne mogu zaspati, pa analiziram. U zadnje vrijeme je bila ludnica na svakom polju. Krenem se ružiti što neke stvari odlažem, neke zaboravljam, neke ne stižem… Ali se, posebno ovaj mjesec, trudim misliti na sve što jesam. Jer stvarno jesam mnogo toga…

Možda najteži mjesec ove godine, ali i najljepši. Kad se spoje tuga i sreća… Ne znam ni kako je ovo moguće ovako…

Prvo sam bila na Aleksandrinom koncertu sama, na kraju aprila… Uživala sam. Prekrižila sam i tu želju sa liste. Sama otići na koncert. 🥳 Nakon toga sam otišla na selo 4 dana. Najdraže mjesto na svijetu ❤️ Sama sam šetala, sjedila na najljepšim livadama, čitala,… Malo bila frustrirana jer su se moji zatvorili u baštu oko kuće i samo radili, a obećali su da neće. Ali sam se uspjela izvući iz toga. I prelijepo je bilo.

Jedan dan sam ušla u groblje, a to nikad nisam sama… Samo mi je došlo da bih mogla… Ubrala sam cvjetić, da nani ostavim… Sjedila i plakala. Ne znam ni sama što.

Nisam ni sanjala da ću nakon dvije sedmice ponovo biti na istom mjestu i plakati. Neopisivo. I to s rodicama, s kojima nisam bila na jednom mjestu zajedno… skoro 10 godina…

Psihički mi je bila teža sedmica prije nego što je umrla. Jer sam znala šta se sprema… Kad se već desilo, svi su došli.. pa je dvije sedmice kuća stalno bila puna. Ali družili smo se… Sigurna sam da je i njima bilo lakše što su ovdje, što smo svi zajedno. I smijali smo se i prisjećali, pričali, popila sam više kafe nego u zadnjih pet godina. To je bio lijepi dio. A o djeci da ne pričam 🙂 Nadam se da me neće zaboraviti 🥹

S djecom sam otkrila da još dobro razumijem njemački haha. To me iznenadilo i obradovalo.

Meni najdraža stvar u maju – to što sam vozila sama do sela (i nazad), taj drugi put… I to svoje auto. Bez ikoga da mi pokaže put, bez ičega. Molila sam svoje da vozim prvi put, ali bla bla. I rekla sam im da neću ni znati mogu li bez šanse. Dobila sam je i iskoristila. Sjećala sam se svakog skretanja, svega. Rodica je mislila da ja vozim tamo redovno + da mi je auto bolje. Da nije to mislila, ne bi mi ni ona dala sigurno 🤣 Ali sam uspjela 😋

Rodica me do tamo ispitala sve o svima iz komšiluka. Iz našeg nekadašnjeg društva. Ko se udao, oženio, razveo, odselio, gdje ko šta radi. Zanimljivo je kad imaš s nekim toliko historije, pa cijeni kao ti određene informacije, falilo mi je to 🤣

Neki dan sam vozila sama i do drugog grada 🥳 Kad sam se vraćala… Pomislila sam koliko bih voljela da sam prošle godine, u ovo doba, znala da je moguće ovako se osjećati. Nisam znala da ću biti dobro ponovo. Stvarno nisam… Ne samo da mogu sama sve što sam i prije radila. Mogu sama još puno više. I mogu biti sretna, mogu imati nova iskustva. Mogu svašta. 😭

Prebacila sam dosta svojih stvari u našu kuću 🥹 Ormar će mi sutra aBd biti gotov, možda i police, vidjet ćemo. Ali neću još dugo čekati na to. ❤️

Neki dan sam dobila prvi put u životu nešto na giveawayu 🤯 Mislila sam da to neću doživjeti. Plus dobila sam knjigu. Ne može bolje 😁

ps ipak nikad nećemo dobiti rep tv