Ako sam išla u kino pet puta u zadnja dva mjeseca, može li se to početi smatrati hobijem?
Doduše, možda sam išla jednom ili dvaput od marta do jeseni, pa mi je prosjek loš.
Gledala sam:
now you see me 3 (dobro izgleda, priča onako)
hamnet (isplakala sam se)
wicked for good (iznenadila sam se kad mi se prvi dio svidio, ali ovaj nijeeee)
the housemaid (zanimljivo)
die my love (neke scene će mi zavijek ostati u glavi)
Hamnet mi je bio najbolji od ovih, a sad ima i 8 nominacija za oskara. 🙂
Od ostalih vijesti:
Mama je neku noć unijela pogrešnu mačku u kuću, ne znam kad sam se više ismijala (haosu koji je nastao). A par dana prije toga, ta ista mačka je ušla babi u auto… on je to skontao na pola puta…
Nakon Lolite me Nabokov počeo malo više zanimati, pa sad čitam treću njegovu knjigu. A u slično vrijeme sam otkrila i Ani Erno, pa me na stolu čeka njena četvrta. Čitam i Jadnike (to će biti proces) i Krhotine – Bret Easton Ellis je napisao i Američkog psiha (kojeg još nisam čitala), a bio je i drug Donne Tartt. Trenutno me Krhotine najviše i zanimaju, tome ću se za vikend posvetiti 🙂
Puno sam umorna, ali je to umor koji traje i traje. Samo ne želim da previše želim i mislim, a premalo radim. I ne želim da upadam u taj krug, gdje se opteretim razmišljanjem i krivicom, pa mi kao treba odmor… a ništa nisam uradila – pa krivica postane još veća. Ne znam ni koliko zadnjih mjeseci, moj najveći cilj je da više toga radim. Osjetim da sam bolja. Nadam se da će tako i ostati.
Ovaj naslov, zato što – napokon imam svoj laptop. Da programiram iz ljubavi xd
