*
Nakon jedno deset dana nenormalne tuge, stalnog plakanja, potpune izolacije, napokon vidim izlaz 🥳
Bila sam na godišnjem skoro dvije sedmice, i bilo je super, ali kad sam se vratila… Kao da se na mene, bezbrižnu i laganu, samo srušilo sve što sam ostavila ovdje. Bajram sam preteško podnijela… Srećom, pomoglo je druženje s familijom.
Nadam se da ću se ovih dana napokon vratiti u svoju rutinu. Još idu ljepši dani za šetnje. (Iako sad ne izgleda tako xd) Ako sam uspjela redovno šetati i po snijegu, kiši, zimi, mraku u 19h, kako će tek sad da bude. A biciklu se najviše radujem ovog proljeća.
Prvi put sam letjela. Čudno je, zato što mi je to nekad bio jedan od najvećih strahova u životu. A sad ono… uradila sam to skroz sama prvi put. Ne skroz mirna, alii super je prošlo. Najsretnija sam zato što sam se zbližila s par ljudi tamo 🥹
Zamalo da zaboravim najbitnije. Project Hail Mary. 😭 Gledala sam i planiram ići opet. To će biti prvi film kojeg ću dva puta gledati u kinu. Priča, koju već znam, držala je meni pažnju skoro tri sata? …. Iskreno, zaslužila sam u životu da me ova adaptacija ne razočara 🤣
Ne tuguj❤️
Prolaziii 🌸❤️
Drži se, šaljem zagrljaj 💚
Baš mi je trebao zagrljaj, hvalaa 💖
🥰🥰🥰